Vijeće ministara BiH na sjednici u ponedjeljak razmatrat će informaciju o statusu Reformske agende Bosne i Hercegovine, obavezama prema Planu rasta za Zapadni Balkan i narednim institucionalnim koracima Bosne i Hercegovine
Informacija o statusu Reformske agende Bosne i Hercegovine, obavezama prema Planu rasta za Zapadni Balkan i narednim institucionalnim koracima Bosne i Hercegovine čiji je predlagač Direkcija za ekonomsko planiranje BiH materijal je koji će na sjednici u ponedjeljak razmatrati Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.
Evropska komisija obavijestila je početkom decembra vlasti u Bosni i Hercegovini o prihvatanju Reformske agende koja je dostavljena na kraju septembra, no Bosna i Hercegovina još uvijek nije dobila ništa od sredstava iz Plana rasta.
Istovremeno, druge države u regionu već zbrajaju račune koliko su dobile sredstava iz Plana rasta Evropske komisije namijenjenih za Zapadni Balkan.
Objavljeno je stanje napredaka Plana rasta EU za Zapadni Balkan dvije godine nakon njegovog usvajanja.
Primljena sredstva EU zbrajaju druge države u regionu, mmo Bosne i Hercegovine.
Tako je Albaniji do sada doznačeno 164 miliona eura, Srbiji 111 miliona eura (pretfinansiranje), Sjevernoj Makedoniji 76 miliona eura, a Crna Gora je dobila 45 miliona eura.
Osim Bosne i Hercegovine koja je sa 0 eura, sa istim iznosom još jedino je Kosovo.
Istovremeno, Bosna i Hercegovina je zbog nedostavljanja Reformske agende na vrijeme već ostala bez nešto više od 100 miliona eura sredstava iz Plana rasta.
Zašto bi se ministri, poslanici i ostali u vlatsi i bliski vlasti brinuli o tome koliko država i narod gubi ne usvajajući zakone i ne dobijajući sredstva EU? Oni se brinu ko će biti na vlasti i ko će koliko da se okoristi dok su na vlasti. Pa vidi se da se njihovo bogatstvo, za vrijeme “obnašanja funkcija u vlasti” uveća i po nekoliko puta. Zgrnu bogatstva koje normalan, obični čovjek, ne može zaraditi za deset života. Šta njih briga koliki je standard običnog čovjeka. Koliko košta potrošačka korpa, kolika je plata ili penzija? Oni imaju enormna primanja, plate, dnevnice, dodatke za odvojen život, naknade za upravne, nadzorne odbore, besplatne telefone, vozila, vozače, policijsku pratnju i obezbjeđenje. Oni gledaju koliko se od kojeg ugovora mogu “ugraditi”. Briga njih što se djeca liječe humanitarnim akcijama, oni se liječe “za badava” na teret države u najboljim svjetskim klinikama. Nije njih briga što su lijekovi najskuplji u regionu, oni su uz “farmako mafiju”, ili imaju svoje apoteke. Oni su organizatori”uvoznih lobija” i drže se one “ruka ruku mije”, ili “ja tebi, ti meni”. Ne zanima njih što mladi ljudi odlaze, oni kažu da je ovdje dobro, da se dobro živi. A ti narode crkni, kad si glup.